O klubu

RK „SENJ“ SENJ

1956. – 2006. god.

PEDESETA  OBLJETNICA  RK „SENJ“ SENJ I  PEDESET I PET

GODINA  IGRANJA  RUKOMETA  U  SENJU

Entuzijasti, zanesenjaci, neimari … te i takve riječi nebrojeno puta ponavljamo kada govorimo o razvoju neke sportske grane, njenim počecima i dostignućima.

Ti utemeljivači određenog sporta gotovo i ne zamjećuju kako vrijeme brzo prolazi. Stalno u akciji, u želji da stvore nešto novo, bolje i veće od dostignutog, pomalo se uljuljaju u dojmu da vrijeme stoji, da su oni i njihov sport uvijek mladi, jednako poletni i zaneseni.

A sport je uistinu uvijek mlad, bez obzira koliko godina imali svi koji smo u njemu. Sport je vječna mladost, prkosna i poletna, ambiciozna i nesputana. U uvijek mladom sportu mlad je i naš senjski rukomet, brz obzira što slavi pedeseti rođendan.

Jednog takvog prepoznajemo u profesoru tjelesnog odgoja u senjskoj gimnaziji koji ima najveće zasluge za razvoj rukometne igre u gradu Senju, a to je gospodin Josip Vravnik. Gospodin Vravnik , uz nekolicinu zaljubljenika u sport, a posebno nove dinamične igre, prenosi ga  na svoje učenike, koji su do tada bili vrlo aktivni u DTO „ Partizan „ Senj.

U teškim vremenima i skromnim sredstvima ovakvi zanesenjaci postavili su temelje jedne nove dinamične igre.

Tako je 1951.godine u sklopu DTO „Partizan“ osnovana sekcija rukometa, a ujedno i odigrana prva javna rukometna utakmica tadašnjih pobornika u našem gradu.

Utakmica je odigrana s loptom za ragby, koju je iz Amerike od svog oca dobio sudionik te utakmice Ivan „Đani“ Pavelić. Budući da nije bilo rukometnih golova igralo se na golove od vaterpola. Utakmica je pobudila veliko zanimanje senjske mladeži koja se okupila na tadašnjem Trgu Oslobođenja, a danas Pavlinskom trgu, točnije na prostoru sadašnjeg hotela Nehaj, da bi promatrala, za njih, do tada nepoznatu igru.

Prvu pravu rukometnu loptu i prva pravila u grad pod Nehajem donio je  brat gospodina Josipa Vravnika 1952. godine. Te iste godine odigrana je i prva međunarodna rukometna utakmica sa čehoslovačkim igraćima Hazene, koji su tada ljetovali u Senju. Utakmica je završila pobjedom čehoslovačkih igrača.

Drugu internacionalnu utakmicu odigrali su članovi rukometne sekcije 1953. godine sa austrijskim košarkašima, koji su također došli na ljetovanje u Senj.

POČETAK

1956. godine

Budući da je DTO „Partizan“ društvo širokih masa, u kojem djeluje više sportskih sekcija, pa  rukomet kao jedna kvalitetna ekipa sve teže može djelovati unutar samog Društva. Iz naznačenog razloga rađa se ideja o osnivanju samostalnog rukometnog kluba.

Cilj osnivanja bio bi daljnje igranje, zatim propagiranje igre, te zbližavanje radničke i srednjoškolske mladeži ( izvadak iz Zapisnika sa osnivačke skupštine ).

Ideja je podržana i ostvarena na Osnivačkoj skupštini, 12. listopada 1956. godine. Između  pedesetak nazočnih ljubitelja rukometa,  u Odbor rukometnog kluba su izabrani :

- Milan Ažić

- Milan Šegota

- Josip Vravnik

- Milka Samaržija

- Krešo Boras

- Branko Krpan

- Dragan Vlahović

- Branimir Martulaš

Dok su u Nadzorni odbor izabrani :

- Ive Lončarić

- Nina Stipaničić

- Milan Turina

Na prijedlog gospodina Milana Šegote klub je dobio ime „SENJ“. Registracijom, Klub je stekao pravo natjecanja u Podsaveznoj ligi Rijeke, osnovane 1956./57. godine.

Liga je brojila sedam ekipa, a rukometni klub „SENJ“ osvojio je peto mjesto s dvije pobjede i četiri poraza.

Za ekipu „SENJ“-a nastupili su :

- Josip Vravnik

- Ive Lončarić

- Milan Butković - Braco

- Nikola Šojat

- Milko Krmpotić

- Milan Turina – Šaco

- Frane Rukavina – Bunjela

- Josip Šamanić

- Davor Biondić

- Franjo Keršić

- Josip Brkljačić

- Zlatko Lenac

Prve utakmice rukometni klub „SENJ“ igra na igralištu nogometnog kluba „NEHAJ“ Senj. Zbog , gotovo nikakvih financijskih sredstava rukometni klub na samom početku igra u posuđenim dresovima od svog „starijeg brata nogometa“.

Godine 1957. prikupljenom članarinom i prilozima s odigranih utakmica rukometni klub dolazi do skromnih sredstava s kojima je Branimir Martulaš u Rijeci kupio prve dresove (zelene).

Na samom početku svoj prvi zapaženiji uspjeh, za ondašnje prilike, rukometaši postižu 1957. godine plasirajući se u završne borbe rukometnog kupa Hrvatske za Hrvatsko primorje.

Svoja prva internacionalna iskustva rukometaši Senja stječu na utakmici s austrijskim Herenberg-om 1963. godine. Utakmica je odigrana na nogometnom igralištu u Senju.

Upravo je slika ekipe, koja je odigrala spomenutu utakmicu, poslužila kao naslovna slika  prve štampane ulaznice za rukometne priredbe.

Kako nogometno igralište pokriveno šljakom nije bilo prikladno za odigravanje rukometnih utakmica počela je 1964. godine gradnja igrališta za male sportove na brežuljku Nehaj u prekrasnom prirodnom ambijentu.

S novo izgrađenim asfaltiranim igralištem želje i afiniteti rukometnog kluba s pravom su postali veći.

Ista natjecateljaka sezona počela je novom reorganizacijom. Umjesto Zonske lige Hrvatskog primorja startala je nova Regionalna liga rukometaša riječke i karlovačke zone, u kojoj je takmičenje nastavio i rukometni klub Senj.

U stalnom traženju primjerenog oblika takmičenja, a u svrhu stvaranje kvalitetnih preduvjeta za unaprjeđenje rukometa i rukometne igre, u tim vremenima bile su česte reorganizacije lige, tako je 1967. godine prestala djelovati Regionalna liga Rijeka – Karlovac. Osniva se nova regionalna Primorsko – Istarska liga, u kojoj su senjanji kroz kvalifikacije sa ekipom Pećina osigurali svoj status.

Rukometni klub Senj nastoji od svoje veoma mlade , ali perspektivne momčadi, stvoriti ekipu koja će danas - sutra s boljom igrom postići i bolje rezultate, a to se upravo dalo naslutiti iz dopadljive igre ovih mladića. Utakmice su sve kvalitetnije i ekipe sve ujednačenije, što je pobudilo i sve veće zanimanje gledatelja.

Senjska mladost sedamdesetih godina najavljuje svjetlije dane senjskog rukometa.

Ono što je važno, u ovom periodu, napomenuti je to da je Senj 1971. godine uz Banja Luku i Rijeku bio jedan od organizatora „Trofeja Jugoslavije“.

Rukometni djelatnici, entuzijasti i zaljubljenici rukometne igre bili su počašćeni ponudom da budu suorganizatori „Trofeja Jugoslavije“, jedne od najvećih svjetskih rukometnih priredbi u godini pred olimpijadu.

Za ostvarenje tako velikog zadatka, te nastojanja da se Grad Senj i rukometni djelatnici Senja predstave kao dobri domaćini, trebalo je uložiti puno truda. Među najznačajnijim zadacima bilo je dogradnja i uređenje rukometnog igrališta.

Nije bilo niti malo lako u vrlo kratkom vremenu, gotovo u potpunosti izgraditi stadion za male sportove, prvenstveno rukomet, kapaciteta 1.500 gledatelja.

Maksimalnom angažiranošću sportskih djelatnika, naročito Krešimira Šojata, Zdravka Kukrike i Milana-Brace Butkovća, uz potporu gradskih vlasti rukometni Senj gledao je jednu od najvećih svjetskih manifestacija u našem gradu.

U Senju je odigran završni dio II „Trofeja Jugoslavije“ Utješne skupine.

Nastupile su slijedeće reprenzentacije : Jugoslavoija B, Nizozemska, Španjolska i Reprezentacija Zagreba ( kao rezervna ekipa ). Za ekipu Jugoslavije B igrao je naš sugrađanin i igrač RK Senja Joso Šojat.

Veliki preokret i značajan napredak u senjskom rukometu donosi takmičarske sezona 1972./73. godine. Senjani postižu svoj najveći uspjeh u povijesti kluba. Osvajaju prvo mjesto u Regionalnoj ligi i stječu pravo kvalifikacija za ulazak u jedinstvenu Hrvatsku ligu.

U spomenutim kvalifikacijama rukometni klub Senj sastaje se sa ekipom RK Metalac iz Siska. Prva kvalifikacijska utakmica odigrana je u Sisku, u kojoj senjani pobjeđuju s 15 : 13. Uzvratna utakmica odigrala se u Senju gdje su rukometaši Senja, uz paklenu atmosferu nošeni gromoglasnim bodrenjem prepunog gledališta ostvarili, toliko priželjkivanu,  pobjedu rezultatom 16 : 12, s kojom se kvalificiraju u jedinstvenu Hrvatsku ligu.

Rukometaši Senja na samom početku u jedinstvenoj Hrvatskoj ligi, u vrlo jakoj konkurenciji, postižu zapažene rezultate i izrastaju u jednu snažnu rukometnu ekipu. Kvaliteta senjskog rukometa je u zahuktalom usponu. Iz godine u godinu postižu sve zapaženije rezultate, da bi 1975. godine ostvarili svoj, do tada, najveći uspjeh plasirajući se na 2. mjesto jedinstvene Hrvatske lige. Ovaj plasman, zbog reorganizacije II Savezne lige, omogućio im je da postanu članom novo formirane II Savezne lige-sjever.

Kroz takmičenje u II Saveznoj lizi-sjever, čiji je rang gotovo današnja I liga Slovenije i I liga Hrvatske, što samo po sebi dovoljno govori o snazi i kvaliteti ekipe, koja svojim radom i rezultatima obećava da se mogu očekivati i značajni uspjesi. Što se i pokazalo točnim. Takmičarske 1977./78. godine, Senjani jesenski dio prvenstva rješavaju u svoju korist, odnosno postaju jesenski prvaci II Savezne lige- sjever.

No međutim, ipak nisu uspjeli, u vrlo jakoj konkurenciji, na kraju takmičarske sezone zadržati prvo mjesto i na taj način ostvariti nedostižan san, ulazak u I Saveznu ligu. Te je godine prvo mjesto osvojio RK Partizan (Zamet) iz Rijeke s četiri boda prednosti ispred Senjana.

Unatoč „neuspjehu“ ovo je najveći uspjeh RK Senja u povijesti rukometa i sporta uopće u našem Gradu.

Nakon ovako nadasve uspješnog perioda, nažalost, uslijedila je neminovna smjena generacija, koja lavovski boreći se nije uspjela osigurati potrebnu poziciju za zadržavanje statusa drugo ligaša. Naime, osim spomenutih poteškoća dolazi 1979. godine do reorganizacije II Savezne lige-sjever zbog čega je rukometni klub Senj prešao u niži rang takmičenja, Hrvatsku ligu zapad.

U Hrvatskoj ligi zapad Senjani, bez obzira na smjenu generacija, imaju dominantnu ulogu. Tako da takmičarske sezone 1981./82. i 1982./83. osvajanjem prvih mjesta osiguravaju kroz kvalifikacije povratak u staro društvo, s novim nazivom Međurepublička liga.

Međutim, to im nije pošlo za rukom, jer su 1982. godine u kvalifikacijama poraženi od RK Moslavina iz Kutine, a 1983. godine od RK Dubrovnik iz Dubrovnika.

Sve do devedesetih godina Senjani se takmiče u Hrvatskoj ligi zapad s više ili manje uspjeha.

Stvaranjem samostalne Hrvatske države RK Senj nastavlja takmičenje u II ligi, da bi reorganizacijom, takmičarske sezone 1996./97. godine postao članom IB lige. Tu se zadržao do 1998. godine  kada zbog loših rezultata napušta IB ligu i prelazi u II ligu zapad.

Vrlo vrijedan i nadasve zapažen rezultat RK Senj postiže takmičarske sezone 2001./02. osvajanjem prvog mjesta u II ligi zapad i stječe pravo da kroz kvalifikacije izbori ulazak u viši rang odnosno u I ligu. Nažalost, niti ovim kvalifikacijama ne ostvaruje se san ulaska u I ligu.

Danas, nadam se da je svima poznato, RK Senj takmiči se u II ligi zapad, s više ili manje uspjeha.

Ne mogu a da, na samom kraju, ne istaknem činjenicu da je uz mušku ekipu u RK Senj djelovala, u dužim ili kraćim periodima, i ženska ekipa, s manje ili više zapaženim rezultatima.

Neobično sam nesretan što nemamo sačuvanih gotovo nikakvih ili jako malo podataka o ženskoj ekipi rukometnog kluba Senj. To je razlog što u ovom kratkom osvrtu na pedeset godina postojanja Kluba nije posvećeno više prostora ženskoj ekipi.

Iskreno se nadam da ćemo se u Monografiji, koju nastojimo pripremiti, djelomično odužiti Senjskim rukometašicama prema njihovom sjećanju. Stog ih molim da osvježe svoja sjećanja i pomognu u nastojanjima.

Ono što je poznato, to je da je vrlo mlada i nadasve perspektivna ženska rukometna ekipa takmičarske sezone 1991./92. godine ostvarila najveći uspjeh, u ženskom sportu našeg grada, plasirajući se u IB ligu. No nažalost, to je ujedno bio i kraj postojanja ženske ekipe.

Zbog niza okolnosti, a jedan od značajnijih bila su financijska sredstva, dolazi do prestanka djelovanja ženske ekipe.

Ipak s posebnim zadovoljstvom pozdravljam sve one rukometne entuzijaste koji su smogli snage i osnovali samostalan ženski rukometni klub Seniju i na taj način osigurali ženskoj populaciji nastavljanje bavljenja sportom.

Koristim priliku izraziti iskrenu čestitku na postignutom zapaženom rezultatu u kratkom razdoblju i zaželim puno uspjeha u budućnosti.

Branimir Tomljanović-Pacula